КУБА ЋЕ ПОБЕДИТИ!

Објављујемо заједничку изјаву комунистичких и радничких партија поводом ситуације на Куби, коју је потписала и партија Комунисти Србије

Комунистичке и радничке партије осуђују организоване провокације и подривање  Кубе од  стране  контрареволуционарних група на Куби и у иностранству, које покушавају створити слику дестабилизације како би оправдале империјалистичку интервенцију против Кубе и њеног народа, користећи проблеме изазване пооштравањем злочиначке америчке блокаде, као и погоршања  изазваних пандемијом КОВИД-19.

Осуђујемо политику САД-а и њихових савезника, који су још више појачали  60 година дугу, неприхватљиву и злочиначку блокаду Кубе упркос резолуцијама Генералне скупштине УН-а, уврстивши Кубу, произвољно и једнострано на списак „државних спонзора тероризма“  подстичући  авантуристичке плаћеничке групе против Кубе и њеног народа.

Солидаришемо се у потпуности  са народом, Комунистичком партијом и владом Кубе, против свих империјалистичких напада на суверенитет Кубе и права кубанскогг народа.

 

Руке даље од Кубе!

 

Уклоните одмах америчку блокаду и одмах зауставите све облике империјалистичке интервенције!

 

SolidNet Parties

  1. Communist Party of Albania
  2. Communist Party of Armenia
  3. Communist Party of Australia
  4. Party of Labour of Austria
  5. Communist Party of Bangladesh
  6. Communist Party of Belgium
  7. Brazilian Communist Party
  8. Communist Party of Brazil
  9. New Communist Party of Britain
  10. Communist Party of Britain
  11. Communist Party of Canada
  12. Communist Party of Bohemia and Moravia
  13. Socialist Workers’ Party of Croatia
  14. Communist Party of Cuba
  15. Communist Party in Denmark
  16. Communist party of Finland
  17. French Communist Party
  18. German Communist Party
  19. Communist Party of Greece
  20. Hungarian Workers’ Party
  21. Communist Party of India (Marxist)
  22. Communist Party of India
  23. Iraqi Communist Party
  24. Tudeh Party of Iran
  25. Workers Party of Ireland
  26. Communist Party of Ireland
  27. Communist Party (Italy)
  28. Socialist Movement of Kazakhstan
  29. The Communist Party of Luxembourg
  30. Communist party of Mexico
  31. Popular Socialist Party of Mexico
  32. New Communist Party of the Netherlands
  33. Communist Party of Norway
  34. Communist Party of Pakistan
  35. Palestinian Communist Party
  36. Palestinian People’s Party
  37. Paraguayan Communist Party
  38. Philippines Communist Party [PKP 1930]
  39. Communist Party of Poland
  40. Portuguese Communist Party
  41. Romanian Socialist Party
  42. Russian Communist Workers Party
  43. Communist Party of the Russian Federation
  44. Communist Party Soviet Union
  45. UCP-CPSU
  46. New Communist Party of Yugoslavia
  47. Communist of Serbia
  48.  South African Communist Party
  49. Communist Party of Spain
  50.  Communist Party of the Workers of Spain
  51. Communist Party of the Peoples of Spain
  52.  Communists of Catalonia
  53. Communist Party of Sri Lanka
  54. Communist Party of Swaziland
  55. Syrian Communist Party
  56. Syrian Communist Party – Unified
  57. Communist Party of Turkey
  58. Communist Party of Ukraine
  59. Union of Communists of Ukraine
  60. Communist Party USA
  61. Communist Party of Venezuela

Other Parties

  1. Communist Revolutionary Party of France
  2. Pole of Communist Revival in France
  3. Communist Front (Italy)
  4. JVP Sri Lanka
  5. Galizan People’s Union-UPG
  6. Swiss Communist Party

 

DAN USTANKA NARODA CRNE GORE

Pre 80 godina, 13. jula 1941 narod Crne Gore rekao je NE fašističkom okupatoru. Progresivne snage, predvođene slavnom Komunističkom partijom Jugoslavije podigle su ustanak protiv fašista i domaćih izdajnika što je na kraju dovelo do epohalne pobede nad fašizmom i socijalističke revolucije.
Svim komunistima i progresivnim ljudima Crne Gore čestitamo 13. jul, Dan ustanka Republike Crne Gore.

СОЛИДАРНОСТ СА НЕМАЧКОМ КОМУНИСТИЧКОМ ПАРТИЈОМ-ДКП

Kомунисти Србије у потпуности подржавају другове  из наше братске Немачке комунистичке партије ДКП, те смо им поводом најновијег напада немачке буржоазије упутили писмо подршке.

Морамо признати да нисмо изненађени намером немачке буржоазије да спречи ДKП да изађе на биралишта као и покушајем  забране регистрације. Буржоазија је свуда иста. Прошли смо пре 12 година кроз исте забране такозваних ,,демократа” у Србији. Пуну деценију живимо и радимо у полуилегалним условима.

Пре скоро деведесет  година, 1933.  фашисти Трећег рајха забранили су рад Немачке комунистичке партије, хапсили и убијали њене чланове. Закон Аденауера је 1956. године такође забранио рад ДКП.  Данас, на жалост, ,,демократе” и ,,либерали”  Четвртог рајха  тзв. Европске Уније на перфиднији начин делују на истом задатку, бирократским средствима.  Према немачком закону, ускраћивање статуса партије,  покушај је да се ДКП одведе у финансијску пропаст.

Ово је још један од разних скандалозних чинова непријатеља радничке класе којим покушавају да упропасте прогресивне организације одузимајући им непрофитни статус.

Пружамо  пуну подршку ДКП за обнављање статуса легалне политичке партије и упозоравамо да је ово покушај да се криминализују и оклеветају левичарске снага широм света. То је такође део инструментализације пандемије Корона вируса од стране десничарских неолибералних влада да би се извршило смањење демократских и социјалних права.

Нама комунистима преостала је само једна опција, баш као што су говорили великани марксизма Маркс, Енгелс и Лењин, а то је оружана револуција као једини начин да се свргне буржоазија. Желимо  пуно успеха  братској  ДКП у  борби за статус .

Живео ДКП!

Живео пролетерски интернационализам!

Социјализам или варварство!

PET MARKSOVIH PRAVILA ZA POBUNU

Pre nego što su boljševici preuzeli vlast i izgradili socijalizam u Sovjetskom Ssvezu, pre nego što je Pariska komuna iskusila prvo revolucionarno iskustvo proletarijata, Karl Marks i Fridrih Engels su tvrdili da proleterska revolucija ne može biti mirna i postepena, već naprotiv, proleterska revolucija mora biti nasilna i iznenadna.
Marks nikada nije pisao polazeći od svog subjektivizma i idealizma, već je pisao na osnovu istorijske analize. Marks je na ovaj način posmatrao sve revolucije u istoriji i iznad svega videći nasilan, ali revolucionarni karakter buržoaske revolucije zaključio je da promena vlasti iz jedne klase u drugu može biti samo nasilna i nagla.
Bez pada u revolucionarni avanturizam, Karl Marks je pod uticajem advokata Žorža Žaka Dantona, jednog od protagonista Francuske revolucije, napisao pet pravila za pobunu.
1. Svaka pobuna koja započne mora biti završena.
2. Koncentrisati superiornije snage protiv neprijatelja.
3. Dati prednost napadu u odnosu na odbranu, jer je odbrana smrt svakog oružanog ustanka.
4. Iskoristiti faktor iznenađenja.
5. Održavati moralnu superiornost ističući svakodnevne uspehe ma koliko oni bili mali.

PRVI AFROAMERIKANAC KOJI JE PREDVODIO BRIGADU BELACA

Oliver Law afroamerički komandant brigade Abraham Linkoln bio je američki komunista, antifašista i antirasista koji je uvek bio uz potlačene i eksploatisane. Proživljavao je teške godine u SAD gde se aktivno uključuje u radnički pokret i Komunističku partiju SAD, učestvuje na protestima širom Amerike zbog čega je više puta hapšen. Prepoznao je opasnost koju su fašizam i rasizam predstavljali po radničku klasu i afroameričku zajednicu.
18. jula 1936. godine fašisti su silom krenuli da ruše legitimno izabranu levičarsku Vladu u Španiji a Oliver Law nije oklevao ni jednog trenutka. Na barci se iz Njujorka uputio u Španiju da se bori za odbranu Republike. Raspoređen je u redove Internacionalne brigade Abraham Linkoln. Tokom španskog građanskog rata u redovima Republikanaca, Oliver Law nikada nije bio diskriminisan zbog svoje boje kože.
Pokazao je izuzetnu hrabrost u bici kod Jarama zbog čega je postavljen za komandanta brigade Linkoln, čime je postao prvi afroamerikanac koji je predvodio brigadu belaca.
Poginuo je 9. jula 1937. godine predvodeći napad na fašističko uporište na brdu Moskito.

KAD ČETNIK LJUBI SKUTE KOMUNISTIMA

Predsednik Republike Srbije Aleksandar Vučić učestvovao je na video konferencij povodom obeležavanja 100 godina komunističke partije Kine. Ne bi bilo ništa neobično da se ne radi o nekom ko se deklariše kao antikomunista i baštinik poraženih četničkih bandi,koje su tokom Drugog svetskog rata tesno sarađivale sa fašističkom Nemačkom. Neprestane pohvale na račun Komunističke partije Kine tokom obraćanja, divljenje zbog progresa koji je Kina postigla pod vođstvom Mao Cedunga i njegovih naslednika nisu delo kineske vakcine protiv Covid-19, već ulagivanje radikalskog đaka koji je to naučio na akademiji Vojislava Šešelja. Zna on dobro da je najveći prosperitet u istoriji, Srbija kao i sve državice sa prostora eks Jugoslavije imala tokom socijalističkog perioda pod vođstvom slavne Komunističke partije Jugoslavije, kasnije Saveza komunista Jugoslavije. Sve što se u tom vremenu izgradilo, nakon kontrarevolucije i dolaska na vlast nacionalista, uništili su upravo ortaci Aleksandra Vučića.
Komunističkoj partiji Kine i Narodnoj Republici Kini želimo puno uspeha na socijalističkom putu.

ENGELS O LUMPENPROLETARIJATU

Lumpenproletarijat, ta bagra sastavljena od demoralizovanih elemenata svih društvenih slojeva i koncentrisana pre svega u velikim gradovima, najgori je otpad u venama. Kada su francuski radnici tokom revolucije pisali parole po zidovima kuća ,, Smrt lopovima” a streljali su veći broj njih, to nisu uradili zbog izliva oduševljenja privatnim vlasništvom. Bili su potpuno svesni da je prva stvar koju moraju da urade, da se reše lopova, te bande.
Fridrih Engels: ,, Predgovor seljačkom ratu u Nemačkoj” 1850. godina

 

КОМУНИСТИ СРБИЈЕ ОБЕЛЕЖИЛИ ДАН УСТАНКА НАРОДА СРБИЈЕ

Прошло је осамдесет година од великог 07. јула 1941. године, тог великог датума из историје Србије који је Србе сврстао међу антифашисте а представља почетак борбе против окупатора и домаћих издајника, борбе која је донела епохалну победу, рушење труле монархије и на крају период социјалистичке изградње и највећег просперитета у историји Србије.
После контрареволуције и доласка на власт тзв ,, демократске” поданичке власти, све оно што подсећа на овај величанствени датум, ниподоштава се и полако потискује из сећања. Одавно се више не празнује 7. јул јер представља трн у оку буржоаској и прочетничкој власти. Иако се званично изјашњавају као антифашисти, нове буржоаске власти афирмишу квислинге који су активно сарађивали са фашистима. Када званично треба споменути неки датум из НОБ-а, организаторе борбе и победнике то им изазива нелагоду. Не спомињу се ни славна КПЈ ни Маршал Тито.
Укинута је и Седмојулска награда која се традиционално додељивала најзаслужнијим ствараоцима из области науке, културе…
Улица Седмог јула у Београду сада носи назив краља Петра.
Прочетнички настројен председник Републике Србије Александар Вучић избегава да се појављује на обележавањима великих датума из НОБ-а, осим ако није присутан Владимир Владимирович. Није га било ни данас на осамдесету годишњицу од почетка отпора окупатору у Другом светском рату. Није било ни министара из његове владе, послали су трећег секретара из неког кабинета. На крају зашто би и долазио, он баштини поражене банде које су служиле Трећем рајху као што и он служи данас четвртом рајху. Њему је мио Дража Михаиловић који се успешно крио по Равној Гори а чије су злогласне црне тројке масакрирале недужан народ. Није било данас у Белој Цркви ни квази левичара из Владе републике Србије Ивице Дачића и Александра Вулина.
Из школских уџбеника одавно су избрисани хероји из НОБ-а или их стидљиво спомену ,,историчари” који предају ученицима по новом ревизионистичком програму.
Али Жикицин пуцањ ипак не могу сакрити, као и херојизам Рађевске партизанске чете и свих бораца НОР-а. Жикицин пуцањ није био само почетак борбе прогресивних снага под вођством КПЈ и Маршала Тита, већ и почетак социјалистичке револуције која је еманциповала српски народ и довела до највећег благостања у историји Србије.
Смрт фашизму – слобода народу!

http://www.komunistisrbije.rs/3317-2/

OVAKO ĆE PROĆI SVI ONI KOJI DIGNU RUKU NA SVOJ NAROD

U Beloj Crkvi, pod istorijskom lipom, pre osamdeset godina 7. jula 1941. godine Srbija je rekla- SLOBODA! Planuli su prvi hici u borbi za narodno oslobođenje od fašizma. Bio je to poklič narodnog heroja Živorada Jovanovića Španca, novinara iz Valjeva, doktora Miše Pantića iz Valjeva, učitelja Čede Milosavljevića i opančara Bogoljuba Rakića iz Bele Crkve.
Akciju u Beloj Crkvi, koja je obeležena u našoj istoriji kao početak ustanka u zemlji, izvršila je Rađevska partizanska četa pod rukovodstvom Žikice Jovanovića.
Štabovi četa su u to vreme razvili ogromnu političku aktivnost. Držali su javne zborove po selima, objašnjavali narodu situaciju i mobilisali ga u borbu protiv okupatora. Posle svakog takvog zbora uvek je po nekoliko mladića prilazilo odredu.
Tog 7. jula 1941. godine deo Rađevske partizanske čete uputio se ka Beloj Crkvi. Napred je išao Žikica Jovanović Španac, odeven građanski, noseći siv, dugački kaput na ramenu. Nije imao pušku. Nikada je nije ni nosio. Obično je nosio samo revolver. Za njim je nastupao doktor Miša Pantić. Bio je u seljačkom odelu i na nogama je imao opanke. Nosio je pušku. Čeda Milosavljević bio je takođe u seljačkom odelu i nosio je pušku. Kosta Andrić je nosio puškomitraljez. Poslednji je išao Tatomir Soldatović, s puškom. Ušli su među narod, koji je oko njih odmah počeo da se zbija. Borci su išli dalje, pravo, odsečno, sve do lipe ispred kafane Milosava Nedeljkovića. Tu je održan zbor. Prvi je govorio Žikica Jovanović Španac a nakon njegovog poziva na borbu protiv okupatora prisutni građani sa odobravanjem i ushićenjem uzvikivali su ,, Živeo Sovjetski Savez! Živela Rusija! Dole fašizam!”
Još vatreniji govor održao je učitelj Čeda Milosavljević da bi na kraju, držeći pušku pored noge, govorio i doktor Miša Pantić. On je bio veoma poznat u ovom kraju, jer su se kod njega lečili mnogi seljaci, pa čak i besplatno.
Borci su posle održanog zbora napustili Belu Crkvu ali ih je ubrzo sustigao Vladan Bojanić i izvestio da su došla dva žandarma i da bahato razgone narod, neke odvode u opštinu na saslušanje a neke i hapse. Deo čete, vratio se nazad da bi sprečio žandarme da vrše teror nad narodom. Oni su pripucali na Žikicu i drugove ali je Žikica bio brži i oborio oba žandarma iz svog pištolja.
Žikica je tom prilikom rekao okupljenima: ,, Ovako će proći svi oni koji dignu ruku na svoj narod!”
To su bili prvi hici koji su planuli u Srbiji. Nisu to bili hici kojima je Srbin ubio Srbina kako to predstavljaju baštinici kolaboracionista iz Drugog svetskog rata, već hici kojima je borac protiv okupatora usmrtio dvojicu izdajnika.
Odmah posle toga sledila je čitava serija uspešnih akcija na žandarmerijske stanice. Nije prošlo ni petnaest dana, a gotovo sve opštine bile su paralizovane, arhive spaljene, a do polovine avgusta nije se održala ni jedna žandarmerijska stanica. To vreme bio je period ogromnog porasta partizanskih četa. Kolubarska četa je već brojala 100 boraca. Tada su počeli i napadi na Nemce.
Hici u Beloj Crkvi označili su ne samo početak borbe protiv okupatora nego i početak socijalističke revolucije.
Danas sa ove vremenske distance i u uslovima u kojima živi većina srpskog naroda, nameće se zaključak da je potreban novi Žikica Jovanović Španac.