Drugarice i drugovi,
sa velikim poštovanjem prema autorima, u celosti prenosimo tekst koji je povodom zločinačke akcije “Oluja” objavila naša bratska Socijalistička radnička partija Hrvatske.
Ovih dana, kao i svake godine početkom kolovoza, iritantno je pratiti hrvatske medije, koji pompozno i navijački slave praznik pretenciozno i patetično nazvan “Dan pobjede i domovinske zahvalnosti”. Za razliku od prethodnih godina, kad se u javnom prostoru nije mogla pronaći niti najblaža kritika akcije, u posljednje vrijeme stidljivo se pojavljuju određena kritička promišljanja, ali i dalje nitko ne spominje istinu o biti te akcije – činjenicu da je akcija Oluja planirana, organizirana i provedena kao zločinačka organizacija etničkog čišćenja kojom je velik broj hrvatskih građana protjeran s njihovih vjekovnih ognjišta, čime je akcija Oluja poprimila karakter protuhrvatske operacije budući da je (s)rušila vrijednosti proklamirane Ustavom RH: hrvatski građani su ubijani, protjerivani, uništavana im je imovina.
Stoga 5. 8. nije dan pobjede građanske, već jednoetničke Hrvatske. Dan zločina nad hrvatskim građanima, društvom i državom pa je apsurdno i morbidno da ga ta ista država obilježava kao praznik. Karakter akcije Oluja nije ni najmanje upitan jer ga precizno oslikavaju brojni povijesni dokazi: ne samo način na koji je akcija provedena, ne samo njene katastrofalne posljedice, nego i brijunski transkripti koji dokazuju da je etničko čišćenje bilo dogovoreno u najvišem državnom vrhu, na sastanku predsjednika Tuđmana s generalima HV-a.
Neki osporavaju autentičnost brijunskih transkripata, ali o njihovom postojanju ne svjedoče samo materijalni dokazi, već i indicije koje osnažuju vjeru u njihovo postojanje: u kontekst ponašanja hrvatskog državnog vrha (nacionalistički i šovinistički govori, nestajanja civila srpske nacionalnosti diljem zemlje, ratni zločini koji nisu procesuirani i na taj način neizravno poticani – općenito, sustavno širenje mržnje protiv dijela hrvatskih građana) u devedesetim godinama brijunski transkripti se odlično uklapaju.
U pitanje se ne može dovesti Tuđmanova izjava koji je nakon Oluje rekao da je iz Hrvatske nestao “remetilački faktor”. Već ovaj termin, u sklopu s ostalim indicijama, stavlja Tuđmana u kategoriju etničkog čistača s predumišljajem.
Kreatori te politike, od kojih danas neki nisu više među živima (pa su time izbjegli sud pravde), unesrećili su veliki broj građana i hrvatske i srpske i drugih narodnosti. S tim posljedicama moramo živjeti u traumatiziranom društvu koje tek čekaju golemi napori u normalizaciji odnosa među ljudima na prostoru zahvaćenom ratom 90-tih i političkim promjenama koje su usljedile. Ostajemo, kao politička partija, privrženi tom plemenitom cilju makar u tome bili još dugo usamljeni na političkoj sceni koja ne cijeni ni čovjeka ni istinu.
