DOLORES IBARURI: OPROŠTAJNI GOVOR U ČAST INTERNACIONALNIH BRIGADA


Ovaj govor puni 83 godine
„Veoma je teško reći nekoliko reči oproštaja od heroja internacionalnih brigada, ko su i šta predstavljaju. Osećaj teskobe, beskrajnog bola, diže nam se do grla stežući ih, muka za onima koji odlaze, vojnicima najvišeg ideala ljudskog iskupljenja, prognanim iz otadžbine, progonjeni tiranijom svih naroda. Bol za one koji zauvek ostaju ovde, stapajući se sa našom zemljom i živeći u dubini naših srca osećanjem naše večne zahvalnosti.
Od svih naroda i svih rasa došli ste nam kao naša braća, kao sinovi besmrtne Španije, a u najtežim danima našeg rata, kada je prestonica španske republike bila ugrožena, bili ste hrabri drugovi Internacionalnih brigada, koji su svojim borbenim entuzijazmom i svojim junaštvom i požrtvovanim duhom doprineli da je sačuvamo. I Jarama i Gvadalahara, i Brunete i Belchite i Levante i El Ebro besmrtnim stihovima pevaju o hrabrosti, samoodricanju i disciplini ljudi međunarodnih brigada. Prvi put u istoriji borbi naroda prikazan je spektakl, zadivljujući svojom veličinom, formiranja internacionalnih brigada za pomoć u spasavanju slobode i nezavisnosti ugrožene zemlje, naše Španije.
Komunisti, socijalisti, anarhisti, republikanci, ljudi različitih boja, različite ideologije, antagonističkih vera, ali svi duboko voleći slobodu i pravdu, došli su da nam se bespogovorno ponude.
Sve su nam dali; svoju mladost, zrelost i iskustvo; svoju krv i svoj život, svoje nade i svoje želje… I ništa nisu tražili od nas. Odnosno, da: hteli su poziciju u borbi, žudeli su za čašću da umru za nas.
Zastavu Španije! Pozdravite tolike junake, poklonite se tolikim mučenicima! Majke! Žene! Kad godine prođu i ratne rane izblede; kada sećanje na bolne i krvave dane izbledi u sadašnjosti slobode, mira i blagostanja, kada ogorčenja izblede i ponos slobodne otadžbine podjednako osete svi Španci, govorite svojoj deci; pričajte im o ovim ljudima iz internacionalnih brigada.
Ispričajte im kako su, prelazeći mora i planine, prelazeći granice načičkane bajonetima, čuvane besnim psima željnim da zabiju zube u njih, došli u našu domovinu kao krstaši za slobodu, da se bore i ginu za slobodu i nezavisnost Španije, ugroženi od nemačkih i italijanskih fašista. Sve su napustili: ljubav, zemlju, dom, bogatstvo, majku, ženu, braću, decu i došli su kod nas da nam kažu: Evo nas!
Vaša stvar, stvar Španije je naša sopstvena stvar, to je uzrok čitavog naprednog i progresivnog čovečanstva.
Danas odlaze; mnogi, hiljade, ostaju sa zemljom Španije kao njihov pokrov, sećanje zasićeno dubokim emocijama svih Španaca. Drugovi iz internacionalnih brigada! Politički razlozi, državni razlozi, zarad tog istog cilja za koji ste sa neograničenom velikodušnošću ponudili svoju krv, teraju neke od vas da se vrate u svoje domovine, i prinudnu emigraciju u druge.
Možete otići ponosni. Vi ste istorija, vi ste legenda, vi ste herojski primer solidarnosti i univerzalnosti demokratije, pred podlim i zločestim duhom onih koji tumače demokratske principe, gledajući ka šefovima ili ka bogatim industrijalcima.
Nećemo te zaboraviti, a kad procveta maslina mira, isprepletena lovorikama pobede Španske Republike, vrati se! Vratite se na našu stranu, ovde će naći domovinu oni koji nemaju domovinu, prijatelje, oni koji moraju da žive lišeni prijateljstva, i sve, sve, naklonost i zahvalnost celog španskog naroda, koji danas i sutra viknuće sa oduševljenjem: Živeli junaci Internacionalnih Brigada!”

(D. Ibaruri, Oproštajni govor internacionalnim brigadama, Barselona 1. novembar 1938.)

ШТА ЈЕ ВАЖНИЈЕ – ЗДРАВЉЕ УЧЕНИКА И НАСТАВНИКА ИЛИ МИНИСТАРСКE ФОТЕЉE

Већ дуже времена министар просвете Бранко Ружић је кандидат да се придружи “црној двојци” (Горан Весић и Ана Брнабић), који се на најгрубљи и најбесрамнији начин односе према здрављу грађана, везано за епидемију корона вируса. Ради се о индивидуама (био би злочин против човечности назвати их људима) које се у
дужем временском периоду противе увођењу било каквих оштријих мера у сузбијању инфекције наведеним вирусом, а све у циљу заштите интереса крупног капитала. За њих није важно мишљење стручњака и што се грађани, а у последње време је све више младих и деце, разбољевају и умиру. Важно је само да њихове
газде и њихови финансијери којим случајем не остану без профита, што о њима говори да су индивидуе без имало морала и без иједне позитивне карактерне особине, недостојне функција које обављају. Вероватно је и задња мера, о увођењу ковид пропусница, усвојена по директиви великог вође, јер је он проценио да би то у овом тренутку одговарало његовом рејтингу. Да није тако, вероватно би се благовремено послушало мишљење стручњака и ковид
пропуснице увеле пре него што смо дошли у овако тешку, а може се слободно рећи и катастрофалну ситуацију.Али, вратимо се Бранку Ружићу. Он се јуче дефинитивно прикључио напред поменутој “црној двојци”. Својом изјавом, везаном за прелазак на онлајн наставу за ученике виших разреда основних школа и за ученике средњих школа, Ружић је показао да је раме уз раме са Весићем и Брнабићком. Министар просвете је изјавио, парафразираћемо, да ситуација није тако забрињавајућа (имамо “само” 59 мртвих у једном дану, око 7.500 заражених на дневном нивоу, преко 280 на респиратору, међу којима и беба и деца школског узраста) и да он не види разлог за прелазак на онлајн наставу. Питмо се, колико би то требало да буде мртвих, односно заражених на дневном нивоу да би Ружић схватио да је ситуација забрињавајућа? Да ли је професионално и људски да се један министар просвете тако односи према здрављу ученика и наставног особља. Колико је цинизма у његовом поступању,
говори то да је школама и локалнимсамоуправама наложено да се у случају разбољевања наставног особља, ангажују лица са бироа да их замене, само никако не сме да се предложи прелазак на онлајн наставу, и тако све док има расположивог кадра. Све је ово у циљу личне промоције Бранка Ружића, како би показао јавности да је он као министар и у тешким условима обезбедио
непрекидност непосредног наставног процеса. Какве ће бити последице, колико
оболелих и умрлих, то за њега није важно.
На крају, да одговоримо на питање из наслова овог текста. Наравно да је за Бранка Ружића важнија министарска фотеља, а за осталу банду функције које обављају, од здравља грађана Србије.
ГРАЂАНИ СРБИЈЕ, ДА ЛИ ОВАКАВ ОЛОШ ТРЕБА ДА ОСТАНЕ НА ВЛАСТИ?

KOMUNISTI SRBIJE ODALI POČAST LEGENDARNOM KOMANDANTU

Povodom 29 godina od smrti slavnog komandanta Prve proleterske brigade Konstantina Koče Popovića, partija Komunisti Srbije položila je venac na njegov grob u Aleji narodnih heroja.
Danas se na ovom prostoru, nažalost, sahranjuju i oni koji to ničim nisu zaslužili, poput pojedinih buržoaskih političara koji su učestvovali u pljačkaškim privatizacijama nakon kontrarevolucije, pa čak i pevača narodne muzike čime je čitav prostor devastiran.
Sramota je da se buržoaski mediji u Srbiji nisu osvrnuli na godišnjicu smrti velikog Koče Popovića jednog od slavnih komandanata Narodnooslobodilačke vojske Jugoslavije koja je izvojevala epohalnu pobedu nad fašističkom Nemačkom i njenim slugama u Drugom svetskom ratu.
Komunisti Srbije nikada neće zaboraviti lik i delo velikog revolucionara i komandanta.
Smrt fašizmu- sloboda narodu!

KOMUNISTI SRBIJE OBELEŽILI DAN OSLOBOĐENJA BEOGRADA

Dana 20.10.2021. godine aktivisti partije Komunisti Srbije položili su venac na spomen obeležje oslobodiocima Beograda u Drugom svetskom ratu.
Tokom operacije za oslobođenje Beograda u borbama protiv fašističkog okupatora i kvislinga poginula su 2953 borca NOVJ i oko 960 crvenoarmejaca. Većina poginulih boraca sahranjena je na Groblju oslobodiocima Beograda.
Beogradskom operacijom okončana je 1287 dana duga nemačka okupacija glavnog grada Jugoslavije. Beograd je po oslobođenju postao vojni, politički i administrativni centar i sedište vlade nove Demokratske Federativne Jugoslavije.
Svedoci smo činjenice da sadašnja vlast glorifikuje ulogu Crvene armije a nipodaštava i umanjuje značaj i snagu Narodnooslobodilačke vojske Jugoslavije, koja je činila većinu brojnog stanja jedinica koje su oslobodile Beograd.
Na bilbordima i plakatima su prikazani Crvenoarmejci dok pripadnika NOVJ nigde nema. Ovo predstavlja veliku sramotu za državu Srbiju jer snage poražene u Drugom svetskom ratu, koje su trenutno na vlasti ne mogu da podnesu činjenicu da je NOVJ na čelu sa KPJ i Maršalom Titom bila jedina vojska koja je oslobodila Srbiju i Jugoslaviju.
Neosporno je da su veliku pomoć pri oslobođenju Beograda i nekih drugih mesta u Srbiji pružile jedinice Crvene armije. Međutim, želimo opet da ukažemo da je NOVJ bila glavna snaga zaslužna za oslobođenje od okupatora.
Smrt fašizmu- sloboda narodu!

GODIŠNJICA SMRTI SLAVNOG KOMANDANTA PRVE PROLETERSKE BRIGADE

Dana 20. oktobra, navršava se 29 godina od smrti Konstantina Koče Popovića, jedne od najznačajnijih ličnost iz istorije srpskog naroda. Bio je komunista, revolucionar, filozof, španski borac, legendarni komandant Prve proleterske brigade, publicista, pesnik, većnik AVNOJ-a, Načelnik generalštaba JNA, diplomata, potpredsednik SFRJ.
Rođen je 14. marta 1908. godine u Beogradu. Apsolvirao na Filozofskom fakultetu 1932. u Parizu i bavio se publicističko- novinarskim radom. Član Komunističke partije Jugoslavije od 1933. godine. Zbog revolucionarne delatnosti više puta je hapšen. Od 1937. učestvuje u španskom nacionaloslobodilačkom ratu kao borac, zatim načelnik štaba, pa komandant artiljerijskog diviziona u činu poručnika. Marta- aprila 1939. je u koncentracionom logoru Sen Siprijen u Francuskoj, odakle se iste godine preko partijskih veza vraća u Jugoslaviju.
U Narodnooslobodilačkom ratu je od 1941. godine. U ratu je bio komandant Kosmajskog NOP odreda, prvi komandant Prve proleterske brigade, komandant Prve proleterske divizije, komandant Prvog proleterskog korpusa NOV i PO Srbije i komandant Druge armije.
Bio je član AVNOJ-a od Prvog i član njegovog Predsedništva od Drugog zasedanja.
Posle rata načelnik je Generalštaba JNA, državni sekretar za inostrane poslove, član Saveznog izvršnog veća, potpredsednik SFRJ. Nekoliko puta bio je šef jugoslovenskih delegacija na zasedanjima Generalne skupštine Ujedinjenih nacija. Biran je za člana Centralnog Komiteta Saveza Komunista Jugoslavije, Predsedništva CK SKJ, stalnog dela Konferencije SKJ, člana izvršnog odbora Socijalističkog Saveza Radnog Naroda Jugoslavije i Saveznog odbora SUBNOR Jugoslavije. Bio je član Saveta federacije i Saveta narodne odbrane, savezni i republički poslanik u više saziva.
Odlikovan je Ordenom narodnog heroja, Ordenom slobode, Ordenom partizanske zvezde sa zlatnim vencem ( dva puta ) i dr.
Komunisti Srbije nikada neće zaboraviti velikog komunistu i slavnog komandanta, koji je do kraja svog života ostao veran ideji komunizma i jugoslovenstva.

ЛEЊИН ПРОТИВ КОРУПЦИЈЕ КАПИТАЛИСТА

„Морате обелоданити профит капиталистичке господе, ухапсити педесет или сто милионера. Биће довољно да их држимо закључане неколико недеља, са једином сврхом да их натерамо да разоткрију обмане, манипулације, прљаве послове који под новом влашћу настављају да нашу земљу коштају милионе рубаља. “
(В.И. Лењин, Говор на јунском конгресу Совјета, 1917)

ENGELS-SAMO NACIONALIZACIJA I DRŽAVNOST NIJE SOCIJALIZAM

” Ako je nacionalizacija duvanske industrije bila socijalizam, Napoleona i Meterniha treba uvrstiti među osnivače socijalizma.
Kada je Belgija, iz savršeno vulgarnih političkih i finansijskih razloga, odlučila da samostalno gradi glavne železničke linije, ili kada je Bizmark bez ikakve ekonomske potrebe nacionalizovao najvažnije linije pruske železničke mreže, da bi mogle da se bolje iskoriste u slučaju rata, da železničko osoblje pretvori u poslušnu izbornu stoku u odnosu na vladu i pre svega da traži novi izvor prihoda od parlamenta koji je kontrolisao, sve ove mere ni direktno ni indirektno, ni svesno ni nesvesno ne predstavljaju socijalizam.
Inače, Kraljevsku pomorsku privrednu kompaniju, Kraljevsku fabriku porculana, pa čak i krojačko vojno društvo treba svrstati među socijalističke ustanove, ne zaboravljajući nacionalizaciju predloženih bordela, čime za trideset godina pod Frederikom Vilijamom III, možemo konstatovati da je veoma pametan čovek.”
( Fridrih Engels – Od utopijskog do naučnog socijalizma, 1892 )

RADNI SASTANAK SA AMBASADOROM DNR KOREJE

Dana 13.10.2021. godine delegacija partije Komunisti Srbije imala je radni sastanak sa ambasadorom Demokratske Narodne Republike Koreje u Bukureštu, Ri Pjong Duom u svečanoj sali partije Komunisti Srbije.
Sastanak je protekao u prijatnoj i drugarskoj atmosferi, obe strane su istakle zadovoljstvo zbog ponovnog susreta starih drugova.
Ambasador Ri Pjong Du nas je upoznao sa situacijom na Korejskom poluostrvu i pritiscima koje DNR Koreja trpi od nove administracija SAD kao i sa njihovim viđenjem opšte političke situacije u svetu, sa posebnim osvrtom na propast američke imperijalističke politike u Avganistanu.
DNR Koreja ostaje čvrsto na putu socijalizma i otpora imperijalizmu oličenom u Sjedinjenim Američkim državama i nacijama satelitima.
Sa naše strane upoznali smo ambasadora sa teškom situacijom u našoj zemlji i uslovima pod kojima se bore članovi partije Komunisti Srbije.
Izražena je obostrana želja za produbljivanje saradnje između dve partije na svim nivoima. Shodno tome, ambasador je uputio poziv članovima partije Komunisti Srbije da se uskoro ponovo sretnemo u Bukureštu.
Ambasador je posebno istakao da u partiji Komunisti Srbije vidi najvernije sledbenike ideje marksizma i lenjinizma na ovim prostorima.
Na kraju ambasador Ri Pjong Du, preneo je pozdrave predsednika DNR Koreje Kim Džong Una i Centralnog komiteta Radničke partije Koreje članovima partije Komunisti Srbije.

60 GODINA POKRETA NESVRSTANIH

Povodom 60 godina od osnivanja Pokreta nesvrstanih i prvog samita održanog u Beogradu 1961. godine, Srbija je domaćin komemorativnog skupa uz prisustvo više od sto delegacija iz celog sveta.
Raspadom SFRJ, Srbija više nije članica Pokreta nesvrstanih već samo posmatrač što je velika sramota i pokazatelj loše diplomatije svih buržoaskih vlasti nastalih posle kontrarevolucije. I ostale državice sa prostora Socijalističke Jugoslavije, nisu više nesvrstane, neke su se svrstale u zločinački NATO PAKT.
Sve ove državice, danas ne predstavljaju nikakav faktor u međunarodnoj politici i sve vode podaničku politiku prema zapadu.
SFRJ kao jedan od osnivača Pokreta nesvrstanih imala je veliki ugled u svetu a sve države koje danas učestvuju na komemorativnom skupu u Beogradu u dobroj meri Jugoslaviju poistovećuju sa Titom.
Jugoslavija je uspostavljala i snažnu ekonomsku saradnju sa zemljama članicama Pokreta nesvrstanih, gradila u tim zemljama, izvozila, a na školovanje u Jugoslaviju dolazili su studenti iz celog sveta. Zahvaljujući tome, i danas tamo žive ljudi koji znaju srpski jezik. Oko 5000 studenata iz nesvrstanih zemalja diplomiralo je na teritoriji današnje Srbije a još veći broj diljem Jugoslavije.
I pored toga, što među ovim zemljama značajan broj njih nije priznao samoproglašenu nezavisnost Kosova i koje su 1992. godine bile protiv uvođenja sankcija SR Jugoslaviji, buržoaske vlasti su na našu veliku sramotu napustile nesvrstane i ponizno služe SAD i EU.
Komunisti Srbije bi zasigurno podržali ovaj skup nesvrstanih da je Srbija član pokreta. Srbija je samo posmatrač što predstavlja sramotu i za državu i za narod. Srbija je pravni naslednik SFRJ koja je bila osnivač, najuticajniji i najugledniji član Pokreta nesvrstanih. Srbija nije član, iz prostog razloga jer je podanička država i to ne dozvoljavaju SAD i najmoćnije države EU.
Kao lider nesvrstanih SFRJ je, sedamdesetih godina prošlog veka posle SAD i SSSR bila treća najuticajnija država u svetu .
Osim ugleda SFRJ je imala velike ekonomske koristi pošto je 870 naših preduzeća imalo prioritet u sklapanju poslova u zemljama trećeg sveta. Maršal Josip Broz Tito je i danas simbol slobode u nesvrstanim državama. Na osnovu njegovog imena sve vlasti posle kontrarevolucije sklapale su poslove u Aziji, Africi i u drugde.
Zbog svega ovog, jasno je da je vrhunac diplomatije i uvažavanja u svetu, Srbija kao i sve državice nastale na prostoru SFRJ imala upravo u Jugoslaviji.

ČESTITAMO DAN USTANKA NARODA MAKEDONIJE

Pre tačno 80 godina 11. 10. 1941. godine slobodoljubivi narodi Makedonije, predvođeni slavnom KPJ, otpočeli su ustanak protiv fašističkog okupatora i domaćih izdajnika. Tog dana je Prilepski partizanski odred po odluci Pokrajinskog komiteta KPJ za Makedoniju, na čijem čelu je bio drug Lazar Koliševski napao neprijateljsku posadu, zatvor i telefonsku centralu u Prilepu. To je ujedno bio i početak socijalističke revolucije na teritoriji Makedonije. Godine 1975 ustanički grad Prilep, odlikovan je Ordenom narodnog heroja.
Komunisti Srbije nikada neće zaboraviti heroizam makedonskih komunista i partizana.