SRAMNO PREKRAJANJE ISTORIJE U JAJINCIMA

Obeležavanju Dana sećanja na stradanje Srba, Jevreja i Roma u Drugom svetskom ratu u spomen kompleksu Jajinci, 04.10.2020. godine prisustvovali su  pored predstavnika stranih ambasada, Vojske Srbije, verskih zajednica i predsednik Vlade Srbije Ana Brnabić a u ime grada Beograda zamenik gradonačelnika Goran Vesić. Tokom same komemoracije govornici su prećutali neke istorijske činjenice a polupismeni voditelj je izneo i jednu laž.

Podsećamo da je na stratištu Jajinci pobijeno  80.000 muškaraca, žena i dece  od strane fašista uz pomoć domaćih izdajnika, te predstavlja mesto najveće egzekucije na teritoriji okupirane Srbije. U Jajincima su streljani ljudi zbog svoje etničke pripadnosti, srpski ustanici iz redova Narodnooslobodilačkog pokreta, ideološki protivnici- komunisti, beogradski ilegalci, nasumično uhapšeni civili kao deo odmazde nemačkih okupatorskih vlasti. Glavne žrtve masovnih pogubljenja su bili Srbi komunisti i antifašisti, Jevreji i Romi.

Sramotno je da, tokom svog govora predsednica Vlade Ana Brnabić i zamenik gradonačelnika Goran Vesić nijednom nisu spomenuli komuniste patriote koji su nakon svirepih mučenja od strane Gestapoa i srpske izdajničke specijalne policije Milana Nedića i pripadnika Ljotićevog fašističkog Zbora streljani na stratištu Jajinci.

Antifašistima ne mogu se nazvati pripadnici četničkog ,,pokreta” Draže Mihailovića pošto su otvoreno sarađivali sa nacistima i izdajničkom vladom Milana Nedića, koji su nebrojeno puta, pored toga što su se aktivno borili protiv NOVJ, predavali zarobljene pripadnike partizanskog pokreta kao i njihove simpatizere i članove porodica fašistima koji su ih streljali upravo na stratištu Jajinci.

Treba naglasiti da je egzekucije u Jajincima pored Vermahta i nemačkog 64 policijskog bataljona( sastavljenog od folksdojčera) vršila i Srpska državna straža na čijem čelu je bio Milan Nedić.

Laž je i da nema preživelih logoraša  iz Banjičkog logora odakle su žrtve odvožene na streljanje u Jajince, verovatno iz razloga da se sakrije istina i da se ne bi govorilo o masovnim zločinima Milana Nedića, Dimitrija Ljotića i Draže Mihailovića nad Srbima, Jevrejima i Romima.

Pošto je jednu veliku neistinu izrekao i polupismeni voditelj programa na komemoraciji u Jajincima, da je dugo u SFRJ potiskivano sećanje na ovo stratište, napominjemo, da je prvo obeležje kojim su komemorirane žrtve ubijene i sahranjene u Jajincima postavljeno 07. jula 1951. godine u okviru obeležavanja desetogodišnjice ustanka u Srbiji. Okolni prostor je uređen i svečano otvoren 20. oktobra 1964 godine, u vreme proslave dvadesetogodišnjice oslobođenja Beograda. Spomen park u Jajincima je postao jedno od centralnih mesta komemoracije žrtava Drugog svetskog rata u Socijalističkoj Srbiji i Beogradu. Preuređen je 1988 godine, kada je u njegovom centralnom delu, na mestu najveće grobne rake, postavljen spomenik Vojina Stojića.

Naglašavamo da je u vreme SFRJ spomen park Jajinci bio mesto komemoracija i stalnih poseta učenika osnovnih i srednjih škola i javnih časova istorije. Danas je to mesto za roštiljanje.

Stop lažima, stop reviziji.

Smrt fašizmu – sloboda narodu!

POP VLADO ZEČEVIĆ O IZDAJI ČETNIKA

Naglašavajući potrebu da se, radi pouke i poruke, sve zna i ništa ne zaboravi, pop Vlada je avgusta 1942. godine, u članku koji je napisao za ,, Vojno-politički pregled” Vrhovnog štaba izneo prljavu ulogu četnika u Srbiji koju je lično doživeo kao pripadnik jedinica Draže Mihailovića kao i svoja razmišljanja o ciljevima četnika, o tome za koga se oni bore:
,, Ne govorim i ne pišem o četnicima iz lične mržnje, već radi potrebe da široke narodne mase saznaju pravu istinu. Od početka ustanka, kao pristalica vojno-četničkog odreda u Podrinskom okrugu, a naročito u Rađevini, bio sam u mogućnosti da pratim rad četnika i da saznam ono što su radili i uradili.
Gotovo svi oficiri s Ravne Gore imali su izričito naređenje Draže Mihailovića da ne stupaju u otvorenu borbu s okupatorom i da ni za živu glavu ne treba sarađivati s partizanima u zajedničkoj borbi protiv Nemaca. Takvo naređenje doneo nam je lično Dražin predstavnik Toma Maksimović, kasnije komesar za izbeglice pri Nedićevoj vladi. Tada se Maksimović pohvalio da novac za četnike, Draža dobija lično od Milana Nedića.
Poslednjih dana oktobra 1941. nakon sporazuma Draže Mihailovića s Nemcima i Nedićem, Georgije Bojić nam je doneo naredbu u kojoj je Draža objavio rat komunistima i da je svojim odredima naredio da protiv njih stupe u akciju.
Za kakve se ideale i ciljeve bore četnici i protiv koga se bore? Vele: bore se za kralja i otadžbinu, za svoju veru. Bore se za kralja koga su iz zemlje prognali četnički saveznici: Nemci, Italijani i ustaše. Bore se za otadžbinu koju su njihovi saveznici porobili, opljačkali, popalili i nevino stanovništvo pobili. Bore se za veru, a njihovi saveznici pobili su i prognali srpske sveštenike, a crkve porušili, opoganili i popalili.
Ta bratoubilačka borba, započeta od četnika, nastavlja se. Samo, mi umemo da delimo zavađeni narod od četničkih propalih vođa. Četnicima koji nisu okrvavili svoje ruke o braću partizane ima mesta kod nas i mi ih primamo i primaćemo ih u redove Narodnooslobodilačke vojske.
Isto onako kao što nemilosrdno uništavamo mrske okupatore i ustaše, tako ćemo uništiti i sve četničke vođe, pa i glavne kolovođe, Dražu, Pećanca i druge. A londonska izbeglička vlada, koja je zlonamerno doprinela da se poveća mera prolivene krvi našeg naroda, neće smeti da se vrati u Jugoslaviju ni sa belom zastavom. Izrodima i izdajnicima nema niti će biti mesta u Jugoslaviji. Mi neštedimice lijemo krv u ovoj borbi u kojoj pada cvet jugoslovenske omladine, ali ne za velikosrpstvo, ni za velikohrvatstvo kako žele ustaše, već za ravnopravnost i slobodu svih naroda Jugoslavije. Mi ćemo pobediti!”

О ОРУЖАНОМ СУКОБУ АЗЕРБЕЈЏАНА И ЈЕРМЕНИЈЕ

 Преносимо чланак Комунистичке партије Грчке

Два народа која су 70 година живела заједно и напредовала у миру, у оквиру Совјетског Савеза, постављајући темеље новом друштву, без експлоатације човека од стране човека, поново су на ивици генерализованог рата.

Отворена рана у односима два народа, након распада Совјетског Савеза, гнојила се током последњих деценија, што показују сукоби у региону Нагорно-Карабаха, због интереса буржоаске класе двеју земаља , усред интервенција других снага које промовишу сопствене интересе, попут Турске, која се такође војно креће на страну Азербејџана, САД-а, ЕУ и Русије.

Информације које су до нас дошле, као и процене које се могу донети, показују да су војне операције између Азербејџана и Јерменије повезане са ланцем империјалистичких конфронтација у Сирији, Либији, региону Кавказа, Централној Азији, Балкану, и источног Медитерана, где се сукобљавају снажни монополи и империјалистичке снаге са различитим плановима. Последице капиталистичке кризе, пораст социјалних ћорсокака у капиталистичким друштвима и тенденција ка социјалним протестима покушавају да усмере на стерилно и опасно тло национализма и узајамног клања народа, тако да моћ буржоаских класа није стављенa на коцку. Народи Јерменије и Азербејџана, који сопственом крвљу плаћају промоцију различитих капиталистичких интереса, морају извући поуке из своје историје и поставити фронт против како страних империјалистичких интервенција, тако и интереса буржоаских класа. Морају изградити свој зид против империјалистичких ратова и зацртати стратегију конфронтације са капиталистичким системом који подноси кризе, ратове и избеглице.

 

СТОП ШИРЕЊУ БИОЛОШКОГ ОРУЖЈА И ЗАТВАРАЊЕ АМЕРИЧКИХ ВОЈНИХ БИОЛОШКИХ ЛАБОРАТОРИЈА ШИРОМ СВЕТА

Заједничка изјава комунистичких и радничких партија чланица Солиднета, против ширења биолошког оружја и за затварање америчких војних биолошких лабораторија широм света

Ми, комунистичке и радничке партије, са осећајем одговорности према нашим народима, боримо се за непосредне мере за заштиту здравља и приступа свих радника бесплатном лечењу и вакцини против коронавируса. Истовремено изражавамо дубоку забринутост због постојања и рада војних биолошких лабораторија и изјављујемо да захтевамо забрану развоја и ширења биолошког оружја.

У позадини глобалне пандемије Ковид-19 и у ситуацији кризе капитализма и погоршања његових контрадикција, поново видимо дубоке недостатке здравственог система у свим капиталистичким земљама, као и кршење права радника, генерално анти-популарну природу капитализма. Истовремено, посебно смо забринути чињеницом да се у многим земљама наставља развој биолошког оружја. Само у оквиру програма америчког Пентагона широм света створено је 1495 лабораторија које нису одговорне владама земаља у којима раде, а њихове активности нису транспарентне. Исте лабораторије су створене у Украјини, Грузији, Јерменији, Азербејџану, Казахстану, Узбекистану и другим земљама. Сједињене Америчке Државе никада нису потписале протокол међународне „Конвенције о забрани развоја, производње и залиха бактериолошког (биолошког) и токсичног оружја и о његовом уништавању“, чиме су блокирали напоре за контролу Конвенције и наставили да развијају нове врсте смртоносних болести. Државни ресурси опредељени за развој биолошког и другог смртоносног оружја, као и савремени научни и технолошки потенцијал, требало би да буду у потпуности усмерени на пружање бесплатне медицинске заштите свим радницима и општој популацији и на обезбеђивање вакцина против Ковид-19 свима бесплатно и без изузетка. …Ми, комунистичке и радничке партије, делујемо:

– За забрану развоја и ширења биолошког оружја

– За тренутно елиминисање свих америчких војних биолошких лабораторија у свим земљама света

– За предузимање непосредних мера за заштиту здравља радника, укључујући бесплатно лечење и примање вакцине против коронавируса.

 

SVEŠTENICI U NOB-u

Povodom pokušaja raznih ,,istoričara” i većeg dela sveštenstva da prikažu neku novu istoriju i partizanski pokret kao antinarodni, objavljujemo neke detalje vezane za učešće sveštenih lica u Narodnooslobodilačkoj borbi.
Naredbom vrhovnog komandanta Josipa Broza Tita od 23. juna 1942. godine, u brigadama su ustanovljena zvanja verskih referenata. Bila je to, po mišljenju Vlade Zečevića, značajna odluka rukovodstva narodnooslobodilačkog pokreta. Verski referenti nisu vršili nikakve obrede ni u brigadi ni za pojedine borce iz brigade, ali su to činili u selima i, uopšte, u mestima kroz koja su proleterske jedinice i Vrhovni štab prolazili. To je imalo velikog odjeka u narodu, oni su morali da vode knjige poginulih i umrlih u svojim jedinicama, da popularišu NOB i razvijaju bratstvo među narodima. Kao oznaku imali su na levoj ruci krst za hrišćane, a polumesec za muslimane, a ispred toga znaka dva širita, dok su na kapi nosili petokraku. U Prvoj proleterskoj brigadi verski referent bio je pop Blažo Marković, Druga proletrska nije ga u početku imala, u Trećoj sandžačkoj brigadi bili su prota Jevstatije Karamatijević i hodža Sead Musić, a u Četvrtoj proleterskoj crnogorskoj jeromonah Ruvim Žižić. Od tada je i pri Vrhovnom štabu ustanovljena funkcija verskog referenta, a nju je vršio pop Vlada Zečević.
Zanimljivost je vezana za Treću sandžačku brigadu. Hodža Sead Musić u rat je sa sobom poveo i sinove Murata, Bećira, Šućra, Zećira, Hajra i Muja i kćeri Zilu i Pašu.
Prota Jevstatije Karamatijević, rodoljub, u rat je sa sobom poveo takođe veoma brojnu porodicu. U ratu su mu izginuli žena Efimija, dva brata Mića i Vlajko, tri kćerke ( zaklali četnici ) i dvoje unučadi.
Kad se ulazilo u muslimansko selo, znalo se, na čelu jedinice jahao bi stari Sead, a kad se ulazilo u srpsko, napred bi jahao prota Jevstatije Karamatijević.
Prvih dana novembra 1942 pop Vlada je pripremao skupštinu pravoslavnih sveštenika, učesnika i pristalica NOP-a. Ideja je potekla od verskih referenata brigada, što je bilo u duhu nastojanja Centralnog komiteta KPJ i Vrhovnog štaba da se baza ustanka što više proširi i u oružanu borbu uključe što širi slojevi naroda. Skupština je održana 15.11.1942. godine u Srpskoj Jasenici, na slobodnoj teritoriji Podgrmeča, a prisustvovala su joj 24 delegata sveštenika i bogoslova iz jedinica iz Bosanske krajine, Like i Dalmacije. Referat ,,O ulozi srpske pravoslavne crkve u NOB-u u prošlosti i sadašnjosti” održao je pop Blažo Marković, verski referent Prve proleterske brigade, a ,, O partizanima sveštenicima” pop Vlada Zečević, verski referent Vrhovnog štaba. Skupština je uputila poslanicu srpskom narodu, svim pravoslavnim sveštenicima, vladikama i srpskom patrijarhu. U njoj se kaže ,, da srpski narod i njegovo sveštenstvo ostaju nepokolebljivo uz redove Narodnooslobodilačke partizanske vojske Jugoslavije i pozivaju srpski narod i sveštenstvo s okupirane teritorije, kao i ostale rodoljube i borbene narode Jugoslavije i sveštenstvo ostalih vera, da im se pridruže u svetoj narodnooslobodilačkoj borbi”. Pored popa Vlade Zečevića, poslanicu su potpisali: prota Jevstatije Karamatijević, prota Jagoš Simonović iz Kolašina, verski referent Četvrte proleterske brigade, pop Blažo Marković, isledni sudija Crkvenog suda iz Cetinja i verski referent Prve proleterske brigade, pop Vlada Drakić, paroh i verski referent Desete hercegovačke brigade, jeromonah Rufim Ružić, verski referent Druge proleterske brigade, Stevan Pejić, sveštenik iz Like, Krstan Bijelić sveštenik iz Bosne, Jovan Šolaja, sveštenik iz Dalmacije, Blažo Radičević, sveštenik iz Bosne, Milan Ciganović, sveštenik iz Like, Bogdan Vuksan, sveštenik iz Like, Mato Antunović, teolog iz Crne Gore( Peta proleterska brigada),, Radomir Sokolović, bogoslov iz Bosne( Treća krajiška brigada), Danko Dimić, bogoslov iz Like( Deveta hrvatska brigada), Veselin Koprivica, bogoslov iz Crne Gore( Peta proleterska brigada), Radovan Stijačić, bogoslov( Peta proleterska brigada), Slobodan Savić, bogoslov iz Like, Veselin Bulatović, teolog iz Sandžaka( Treća sandžačka brigada), Milan Obradović, Veselin Kujović i Ristan Pavlović, svi bogoslovi iz Sandžaka( Treća sandžačka brigada). Poslanica je imala odjeka u narodu i među pravoslavnim sveštenstvom pa čak i među katolicima i muslimanima.
Radio stanica ,, Slobodna Jugoslavija” je tih dana objavila tekst poslanice i imena svih potpisnika.

BEOGRAD JE NAŠ GRAD

NAŠI SIMBOLI U CENTRU BEOGRADA

ŠPANSKI BORCI- ZAKON O DEMOKRATSKOM SEĆANJU

Savet ministara Španije, usvojio je 15.09.2020. godine predlog Zakona o demokratskom sećanju kojim će, između ostalog biti zabranjen rad fondacija koje slave frankoizam. Istovremeno, ovaj propis će omogućiti potomcima članova Internacionalnih brigada, koje su se borile u Španskom građanskom ratu, da dobiju špansko državljanstvo. Glavni zagovornik ove odredbe je ministar Pablo Iglesijas ,, Ovo je vreme da Vlada svim herojima i heroinama naše demokratije kaže: hvala vam što ste bili ovde.”
Različiti su podaci koliko je španskih boraca došlo iz Jugoslavije. Po podacima Udruženja španskih boraca i prijatelja navode da je u Internacionalnim brigadama u Španiji i drugim jedinicama republikanske vojske bilo 1775 dobrovoljaca iz Jugoslavije.
Što se nacionalne pripadnosti tiče, podaci govore o najvećen broju Hrvata (48 odsto), zatim Slovenaca (23 odsto), Srba (18 odsto), Crnogoraca (3,2 odsto) i Makedonaca (1,5 odsto). Po političkoj pripadnosti najviše je bilo komunista (561), potom socijaldemokrata (10 odsto), članovi Hrvatske seljačke stranke (8 odsto), anarhisti (4 odsto) a van stranaka 457 boraca.
Među dobrovoljcima bilo je i 14 žena: tri doktorke, dve medicinske sestre, četiri radnice, dve studentkinje, jedna službenica i dve bez zanimanja.
U Beogradu i dalje deluje Udruženje španskih boraca i prijatelja koje je današnja buržoaska vlast marginaliozvala.

POP VLADA ZEČEVIĆ O VERSKOJ NETRPELJIVOSTI U BOSNI

,,Verska je mržnja ovde, u Bosni, teško nasleđe prošlosti, a njeni nosioci su uglavnom predstavnici svih triju vera- fratri, popovi i hodže. Često razmišljam da li su oni verski fanatici ili školovani zločinci i ubice s predumišljajem. Mi, partizani, govorimo o bratstvu i jedinstvu, o verskoj ravnopravnosti i trpeljivosti, a klanje nevinih ljudi, žena i dece nastavlja se. Pavelićeve ustaše su 1941. godine počele svoju vladavinu klanjem srpskog življa. Četnici Draže Mihailovića su pošli na osvetu, ali ne naoružanim ustašama, nego neboračkom stanovništvu, Muslimanima i Hrvatima. A mi, partizani i Narodnooslobodilačka vojska, stalno smo između čekića i nakovnja- mirimo zavađenu braću.”

ПИСМО ЗАХВАЛНОСТИ АМБАСАДОРА СЕВЕРНЕ КОРЕЈЕ ПАРТИЈИ КОМУНИСТИ СРБИЈЕ

,,Dear Comrade Dejan Jovanovic
Secretary for International Affairs,
Party ”Communists of Serbia”
I express my heartfelt thanks to you for your warm message to the Respected Comrade KIM JONG UN, Chairman of the Worker’s Party of Korea, Chairman of the State Affairs Commission of DPRK, on the occasion of the 72nd founding anniversary of the Democratic People’s Republic of Korea.
I sincerely wish you good health and continued success in your work for strengthening the Party.
Best regards.
Ri Pyong Du, Ambassador
Embassy of D.P.R.Korea in Romania
September 18th, Juche 109(2020)”
Секретару за међународне послове,
Партије ” Комунисти Србије ”
Захваљујем вам од срца на вашој топлој поруци уваженом другу КИМ ЏОНГ УНУ, председавајућем Радничке партије Кореје, председавајућем Комисије за државна питања ДНРК, поводом 72. годишњице оснивања Демократске Народне Републике Кореја.
Искрено вам желим добро здравље и даљи успех у раду на јачању Партије.
Срдачан поздрав.

SVEČANI PRIJEM NOVIH ČLANOVA U PARTIJU KOMUNISTI SRBIJE

Dana 05.09.2020. godine Beogradski komitet partije Komunisti Srbije primio je u svoje redove nove članove.
Zbog naših principijelnih stavova baziranih na marksizmu i lenjinizmu sve više mladih ljudi pristupa u naše redove.
Komunisti Srbije u narednom periodu pojačaće borbu za rušenje kapitalizma, ukidanje eksploatacije čoveka od strane čoveka i vlast radničke klase.
Pozivamo sve koji žele da uzmu učešće u borbi protiv surovog kapitalizma, kolonijalnih namesnika i njihovih gazda, da stupe u naše redove.