SQUADRE d’ AZIONE

Digresija:

Pojam Squadre d’ azione, originalni naziv, koji u prevodu znači Akcijski timovi, još uvijek je u živom sjećanju u Istri, Primorskoj i dijelovima Dalmacije koji su. nakon I sv. rata pripali Italiji. Bila je to nagrada koju su članice Antante, obećale Italiji tokom I sv. rata za prelazak u njihov tabor. Ti timovi, ustvari paramilitarne milicije počeli su se formirat već 1919. godine, sastavljeni od fašističkih dobrovoljaca i bili su jasan nagovještaj kako će fašizam izgledati nakon osvajanja vlasti. Modus operandi bio im je primjena grube sile nad protivnicima fašizma, sumnjivog političkog svjetonazora, radnicima, seljacima, intelektualcima, komunistima, Slavenima. U svojim pohodima koristili su toljage i ricinusovo ulje koje izaziva traumatične reakcije u ljudskom organizmu, koje ipak valja priznat ne rezultiraju tragično poput akumulatorske kiseline koju je koristio Glavašev tim prilikom egzekucija osječkih Srba ranih 90-ih godina prošlog stoljeća.

U Njemačkoj je u to vrijeme osnovan SA Sturmabteilung u prevodu Jurišni odredi, također paramilitarne milicije, koje su nasiljem trasirale put nacizmu i također jasno nagovijestile kako će nacizam izgledati.

Usporedba sa navedenim primjerima pomoći će da lakše determiniramo neke društvene pojave kod nas čiji timovi jasno nagovještavaju kako će ustaški poredak izgledati, ako i kada uspije u potpunosti preuzeti kontrolu nad društvom, na čemu timovi predano rade desetljećima.

Meritum:

U Splitu je u ponedeljak 3. novembra, „tim“ od 50-ak maloljetnih osoba obučenih u crno sa obaveznim kapuljačama, predvođenih nekolicinom odraslih, silom spriječio održavanje programa povodom Dana srpske kulture u iznajmljenoj prostoriji, natjerali su prisutne, uključujući i izvođače KUD iz Novog Sada, među kojima je bilo i učenika, dakle djece, da ponizno napuste prostoriju, popraćeni pogrdnim dobacivanjem i obaveznim poklikom „za dom spremni“, uz objašnjenje, da planirani program ne mogu provoditi u mjesecu kojeg su oni proglasili od posebnog značenja za Vukovar. Učinjeno je to u maniru timova navedenih u uvodu. Vijest djeluje nadrealno, ali samo za ne poznavaoce hrvatske zbilje zadnjih 35 godina. Događaj o kojem je riječ samo je zadnji primjer u nizu događanja od 90-ih na ovamo, od kojih su mnoga bila i puno gora od ovog u Splitu. Nakon određenog zatišja dinamika je pojačana nakon ulaska ustašofilnih stranaka u vladinu koaliciju i ljetnog Thompsonovog ustaškog derneka na zagrebačkom hipodromu. Zaredale su se ulične zabrane više kulturnih manifestacija, a zajedničko im je da tangiraju pripadnike srpske nacionalnosti. U kakvom smo moralnom glibu kao društvo zorno može poslužit usporedba sa vremenskim odmakom od prošloga rata. Naime 1975. godine bilo je proteklo 30 godina od prošlog rata. Nezamislivo je, da bi nekome u tadašnjoj državi palo na pamet da zabrani neki njemački film, kazališnu predstavu, knjigu, ili da se po zidovima piše „ubi Nijemca“. Plaže su bile prepune turista iz Njemačke. Tokom sezone plesna muzika je bila prisutna duž cijele jadranske obale, bila su to mjesta socijalne i kulturne interakcije nove generacije neopterećene ratom, okrenute budućnosti. Sklapala su se poznanstva i prijateljstva, neka su rezultirala brakom. Komunicirali smo sa vršnjacima čiji su očevi možda u ratu pucali na naše očeve. Danas sa otprilike istog vremenskog odmaka, osim zabrana, uznemiravanja, prijetnji i zidova punih poruka mržnje, sportaši iz istočnih dijelova nekadašnje Jugoslavije prilikom gostovanja moraju se spašavat od pomahnitale svjetine, skokom u more sa splitske rive, o tempora o mores. Prema pisanju medija akteri splitskog događaja bili su mladi ljudi, tinejđeri, s izuzetkom nekolicine mentora. Znači radi se o populaciji rođenoj nakon oružanih sukoba 90-ih, koja nije osjetila traume rata. Iz toga derivira, da je njihovo ponašanje u javnosti posljedica kućnog odgoja, indoktrinacije i deformiranog obrazovnog programa, koji izostankom osnovnih informacija o povijesnom naslijeđu mladu generaciju pretvara u bezidejnu masu, podložnu manipulaciji.

Tjedan dana prije u saborskim prostorijama u organizaciji nekolicine filoustaških političara održan je okrugli stol o Jasenovcu, na kojem su izneseni skandalozni navodi u kojima se potpuno negira uloga logora kao stratišta za ogroman broj Srba, Roma Židova i komunista, te se ga bez imalo stida pokušava prikazati kao radni logor sa edukativnim segmentom za mlade. Premjer Andrej Plenković, kao najodgovornija osoba za trenutno stanje u državi i predsjednik Sabora Gordan Jandroković relativiziraju događaj i pravdaju, da nema zakonskih instrumenata na osnovnu kojih bi se okrugli stol zabranio. Ako je to tako, pokušajmo priči sa druge strane, bi li predsjednik Sabora dozvolio okrugli stol u Saboru na kojima bi se negirao holokaust, ili još upečatljivije, bi li takav okrugli stol bilo moguće organizirat u Bundestagu, sapienti sat. Svi ti događaji pojedinačno i sumarno negacija su antifašističkog naslijeđa iz pred 90-ih, sa ciljem revizije i falsificiranja povijesti rehabilitacije ustaške ideologije, hrvatske inačice fašizma. Splitski događaj inkomodirao je i Vladu, jer su se korisni idioti oteli kontroli i počeli su štetit i samoj Vladi.

Da se vratimo na početak, da bi mogli predvidit u kojem pravcu se društvo kreće moramo povući neke analogije iz prošlosti, uzimajući u obzir društvene zakonitosti. Današnja politička slika hrvatskog društva slična je kretanjima ranih 20-ih godina prošlog stoljeća o kojima je u početku bilo riječi. Suprotnosti su narasle do takvih dimenzija da ovakvo stanje nije moguće održati u nedogled. Naše društvo suočava se sa odlukom, kojim putem dalje civilizacijskim ili ustaškim. Jedna će strana pobijediti.